Velered "Tuđe sunce nek nas grije" s lentom i zvijezdom Danicom

Ivica Brkljača wrote:
Proces kreativne destrukcije
Svemu tome sada se između samih poslodavaca nadodala i borba za radnike i privlačenje istih većim plaćama, pa hrvatska ekonomija zbog svega toga po definiciji postaje efikasnija.

Neki poslodavci, iz kojeg god razloga (nisko profitabilna niša, inferioran poslovni model, neefikasnosti u poslovanju i sl.) već ne mogu ili tek neće moći pratiti takav rast plaća, stoga će morati prepustiti mjesto onima (starima i novima) koji mogu. To je proces koji se u teoriji ekonomije zove ‘kreativna destrukcija’, a Hrvatska će tek snažnije zagaziti u nju.

Dakle, kada govorimo o nedostatku radnika i rastu plaća u Hrvatskoj, po svemu sudeći ‘ništa’ još nismo vidjeli. Tim se novim okolnostima svi moramo priviknuti, a naročito poslodavci jer je za očekivati da dio njih neće moći opstati.

To pak nije nužno negativna stvar: stečajevi su pokazatelj i sastavni dio zdrave tržišne ekonomije - i to uvijek treba imati na umu. U Hrvatskoj trenutno raste broj zaposlenih, raste ukupna dobit poduzetnika i raste povrat na kapital, a oni koji u takvoj situaciji ne mogu zadržati radnike jer nemaju prostora za dizanje plaća, prepustit će mjesto sposobnijima.

S druge strane, na državi je da rezanjem poreznog opterećenja i općenito poboljšavanjem poslovne klime (te svega drugoga što znamo da država mora popraviti) pridonese da se proces kreativne destrukcije što dulje održi i produži. U protivnom, ne treba se zavaravati, ovaj proces može prijeći i u ‘nekreativnu destrukciju’, a to bi svakako trebalo izbjeći.

Nenad Ćuk wrote:Nakon 20 godina u SAD-u, poduzetnik Nenad Ćuk vratio se u Split: Nekretnine su skuplje nego u Americi, ubija vas birokracija, ali ovo je pravo mjesto za život i biznis

Split je često odredište digitalnih nomada, na svom putu po svijetu zaustave se na nekoliko dana, mnogi i po nekoliko mjeseci, a sve je više i onih koji ovaj grad odabiru kao mjesto u kojem žive, uživajući u prednostima mediteranskog podneblja i opuštenosti Dalmacije. Konačno, za njihov posao lokacija nije presudna, uz sve tehnološke blagodati mogu raditi od bilo gdje kad imaju brzi internet. Popularizaciji Splita na svjetskoj IT sceni umnogome doprinose i ovdašnji mladi IT stručnjaci koji posluju na globalnom tržištu, kao i njihovo udruženje Split Tech City, koje svojim aktivnostima promovira Split ne samo kao grad turizma već i grad tehnologije.

I Nenad Ćuk odabrao je Split i vratio se u Hrvatsku nakon gotovo 20 godina života u Americi. Rođen je u Gospiću, ali Split mu nije bio nepoznat. Zbog ratnih zbivanja njegova obitelj skrasila se neko vrijeme 90-ih u Splitu. Preselili su se u Ameriku 1998. godine. Nenadu je tada bilo 10 godina, a bratu Dejanu sedam. Bilo je nekoliko opcija gdje su u SAD-u mogli otići, ali su njihovi roditelji izabrali Salt Lake City u američkoj državi Utah.

Nešto me vuklo natrag

Za razliku od New Yorka, koji je također bio opcija, izabrali su grad koji im je više odgovarao budući da su prije živjeli u manjem, mirnijem gradu. U Salt Lake Cityju namjeravali su ostati pet godina, ali malo-pomalo proteglo se to na sad već više od 20 godina. Kako to već biva, djeca su krenula u školu, roditelji su bili zaposleni, ljudi oko njih dragi, sve mirno, stabilizirali su se u svakom pogledu, i tako dan po dan, godina po godina.

Nenad je na Sveučilištu Utah završio studij marketinga i poslovne ekonomije. Bavi se digitalnim marketingom i u tome području se specijalizirao. Digitalni oglasi, optimizacija pretraživača, društvene mreže, e-mail marketing... U svemu tome ima veliko iskustvo, najviše radeći za američke klijente. Primjerice, jedna telekomunikacijska firma s kojom radi preko e-mail marketinga ima više od dva milijuna pretplatnika, na čije e-mail adrese stižu njihove poruke.

- Počeo sam u Hrvatsku ponovno dolaziti od 2004., tada sam imao 16 godina i došli smo obiteljski. Bio sam zaboravio kako je to ovdje, ali kad sam došao probudio sam osjećaje i nastavili smo dolaziti svake dvije, tri godine. U Splitu su naši tetka Dragica i tetak Neven, oni su bili naša baza, prvi i zadnji tjedan boravka u Hrvatskoj bili bismo kod njih, a tjedan između posjetili bismo ostatak obitelji. Prije sedam, osam godina počelo mi je biti teško kad bih odlazio. Počeo sam razmišljati o povratku – govori nam Nenad. I onda su se 2014. on i brat, kad su bili ovdje mjesec dana, odlučili vratiti. Jednom će i roditelji, kad dođe vrijeme za mirovinu.

- Dao sam sebi zadatak da u roku od dvije godine nađem remote poslove, znači da mogu raditi a da nije bitno na kojoj sam lokaciji. Tek treća firma s kojom sam radio je dopustila takav način rada i dala mi opciju da tako radim nekoliko mjeseci, što mi je odgovaralo, taman da se stabiliziram. Nakon nekoliko mjeseci osnovao sam u Salt Lake Cityju svoju firmu “Croatia Tech” – kazuje Nenad. I tako se 2016. godine vratio. Prije mjesec dana došao je i njegov brat.

Nenadovi zaposlenici žive u Splitu, Osijeku, Zadru, Zagrebu, Puli, Rijeci i Salt Lake Cityju. On sam većinu godine provodi u Splitu, a nekoliko mjeseci bude u Americi. Danas, uz partnere na projektima, zapošljava 28 ljudi i još ih desetak radi po potrebi na ugovor. U poslu mu je bitna kvaliteta, tako da radi s ljudima koji imaju više od pet godina iskustva i odlično govore engleski jezik jer fokusirao se na rad s firmama s engleskog govornog područja, premda imaju i neka lokalna partnerstva.

- Bitno mi je da ljudi nama dolaze, da su uvjeti kod nas bolji nego kod drugih. Bitna je kvaliteta osobe, a ne lokacija na kojoj radi. Važno je da zaposlenici imaju dovoljan broj dana godišnjega, da razvijamo prijateljski odnos, da znam imena njihove djece, da idemo i na zajedničke izlete, jedna ekipa bila je do Hvara, Rovinja, jednu grupu vodim u Prag, jednu u Milano. Idući plan je više investirati u Hrvatskoj, fali nam stručnjaka jer nam fali industrije, a nema industrije jer fali stručnjaka. Jedno s drugim ide. To mi je izazov kako motivirati ljude da idu u te poslove - ističe Nenad, a kad govorimo o preprekama za razvoj poslovanja reći će i da su nekretnine kod nas preskupe, da je kočnica i u državnoj birokraciji, poreznom sustavu...

Primjerice, nekretnine u Splitu su skuplje nego u centru grada Salt Lake City, a tamo se posao puno lakše nađe kako bi ih se moglo otplatiti.

- Ako želimo zadržati ljude u Hrvatskoj, moramo ih privući u tehnološki sektor, a ne samo u turizam. Hrvatska je vani poznata po moru i turizmu, izvan toga ne znaju ništa o nama. Treba raditi na tome da ljudi znaju za nas, volio bih da je to područje tehnologije. Treba više investicija na državnoj razini. Ovo je svuda traženo zanimanje, u IT sektoru je potencijal, sigurna primanja i drugi benefiti, dobro za ljude i državu – ističe Nenad.

Dodaje i da ljudi u Split Tech Cityju rade dobar posao, imaju viziju kako ojačati zajednicu i dijeliti znanje, a sve to je itekako važno za cijelo gospodarstvo.

Treba više optimizma

- Bitno mi je okružiti se školovanim ljudima koji imaju otvoren pogled. U Americi sam upoznao mnoge narode, još kao djeca svi smo se okupili oko baluna, nitko nije gledao odakle je tko, naučili smo jedni o drugima, o našim kulturama, jeziku, spizi... Svi želimo raditi zanimljiv posao i živjeti u sigurnosti. Neki ljudi svoje selo gledaju kao svijet, a bolje je svijet gledati kao selo - ističe naš sugovornik.

Reći će i da mu je žao što se mladi iseljavaju, ali i na to se može gledati pozitivno.

- Ljudi koji idu vani vidjet će kako taj drugi svijet funkcionira, vidjet će njegove dobre i loše strane. Nadam se da će se oni koji idu vani, kad steknu nova iskustva, razviju svoja znanja i postanu stručnjaci u svojoj struci, vratiti ovdje, podijeliti svoje znanje i pomoći u poboljšavanju sustava. Mi smo otišli jer ne bismo preživjeli. Oni koji su pokušali ovdje nešto stvoriti i nisu uspjeli iz razloga koji ne ovise o njima već načinu funkcioniranja društva teško će se vratiti. U Americi se sam trudiš za svoj uspjeh, nisi ograničen, a kod nas ljudi često ne mogu prijeći neke barijere. Ovdje treba više optimizma, puno potencijala se može poboljšati. Mi sami sebe najviše kočimo! - zaključuje Ćuk.

OKVIR 'UVOZ' RADNE SNAGE Preko bare do Splita


Zaposlio sam curu koja je ovo ljeto došla iz Amerike u Split na odmor, svidjelo joj se ovdje i zaposlio sam je. Ona je ključna u timu koji radi na aplikaciji koja bi u proizvodima detektirala uzročnike raka. Došao je i momak iz Kanade, uključio sam i njega, s nama je već tri i pol mjeseca i radi za nas prodaju - priča nam Nenad.

Jutarnji list wrote:
Danas je najavljen jednodnevni štrajk u sustavu znanosti i visokog obrazovanja koji će se održati sutra i to sa zahtjevom za povećanjem plaća nenastavnom osoblju, predavačima i umjetničkim suradnicima.

O važnosti nenastavnog osoblja na sveučilištima i institutima na presici je govorio sindikalni povjerenik na Institutu "Ruđer Bošković" Saša Ceci. U emotivnom istupu ovaj je uspješni hrvatski fizičar upozorio kako je zbog niskih plaća sve teže naći nove zaposlenike na radnim mjestima čistačica ili tehničara, a na natječaje se ne javljaju niti na nastavna zvanja asistenata.

Prije nekoliko godina, priča Ceci, kada je bio profesor studentima informatike i matematike nastavnog smjera, imao je na drugoj godini 25 studenata. Ove ih je godine upisano troje, poručuje Ceci.

"Mi nemamo više nastavnika. Mi nećemo imati ništa samo zbog ovog odnosa koji svakodnevno doživljavaju", suznih očiju govorio je Ceci.

Otkriva da je u euforičnom raspoloženju nakon nedavnog dogovora s Vladom oko povećanja plaća od 2 plus 3 posto taj plan prezentirao svojim kolegama spremačicama, tehničarima, ljudima koji rade na održavanju.

"Došao sam sav sretan, rekao da smo tražili šest, a dobili pet posto povećanje. 'Znaš li što je pet posto na našu plaću? To je apsolutno ništa', rekli su mi tada. Njihove su plaće, naime, četiri do pet puta manje od nekog redovnog profesora u trajnom zvanju", govori Ceci.

Kaže i da nije problem samo u plaćama.

"Problem je i to da povremeno moramo zaposliti i nove ljude. Trebamo zaposliti spremačice u laboratorijima u kojima su virusi ili radijacija. Kad ljudi čuju da moraju doći u takvu sredinu za plaću koja je često manja od 3000 kuna, nitko nam neće doći. Nove tehničare koji razvijaju nevjerojatne znanstvene uređaje i dižu ih na nevjerojatnu znanstvenu razinu, više ne možemo dobiti", otkriva Ceci.

Slična je situacija i kad su asistenti i doktorandi u pitanju pa kad se, primjerice, raspišu natječaji u fizici ne javlja im se nitko iz Hrvatske.

"Postoji i priča o tome zašto ljudi ne prelaze u realni sektor. To i jest naš problem, sve nam više ljudi odlazi u realni sektor", kaže ovaj fizičar.

Matija Babić wrote:
MANJE zlo?

Želite li "manje zlo", bježite iz Hrvatske. Odvedite obitelj, spasite djecu, zaposlite se ili pokrenite posao negdje drugdje. Hrvatska je jedina zemlja u EU koja propada, jedina čiji graf ni po jednom bitnom kriteriju ne ide na bolje.

Ako ne volite čitati grafove i volite se uvjeravati da stanje nije naročito strašno ili gore nego drugdje, zapitajte se samo ovo: zašto ljudi odlaze iz Hrvatske, a nitko u Hrvatsku ne dolazi? Znate li Estonca ili Bugara koji je otvorio firmu u Hrvatskoj? Znate li ikog od njih tko je došao raditi u Hrvatsku? Zašto NITKO ne dolazi u zemlju koja ima bolju klimu, ljepša je i na toplom je moru?

Ja sam otvorio firme u Estoniji i Bugarskoj, kao i deseci tisuća drugih ljudi.

Zašto? Jesmo li ludi, kako nam se da zajebavati s drugim poreznim jurisdikcijama i živjeti u hladnim i ružnim zemljama?

Jer je Hrvatska apsolutno beznadna zemlja uhljeba i parazita, nepostojećeg pravosuđa i visokih poreza koji služe da se otima radnicima i sposobnima kako bi se hranili neradnici i podobni. Sve ostalo je show. I nijedan maneken u tom showu nije manje zlo.

Dio uhljeba predstavljaju kolinde, dio škore, dio milanovići. Kolinde dobivaju glasove jer su za njihove ovce manje zlo od milanovića, milanovići dobijaju glasove jer su za njihove ovce manje zlo od kolindi i škori.